JEDAN GRAD, DVA KLUBA, JEDAN DERBI

Priča sa spektakularnog duela milanskih titana Milana i Intera

Milano, jedan od svjetskih centara mode, najbogatiji italijanski grad, ima nešto što nijedan drugi grad na svijetu nema - ,,najtrofejniji’’ gradski derbi na svijetu. Mnogi gradovi su poznati po svojoj podijeljenosti na dva kluba, na rivalstva koja prevazilaze okvire sporta, ali jedini Milano ima osvajače trofeja Lige šampiona. Milan je devet puta bio šampion Evrope, Inter dva.

I tu, ustvari, počinje priča o ,,derbiju della Madonnina’’. Skroz drugačijem od ostalih gradskih derbija. Ako je sinonim za duel Seltika i Redžersa vjerski sukob, Boke i Rivera ,,borba’’ siromašnih protiv bogatih, i šta sve ne za duele Rome i Lacija, Galatasaraja i Fenerbahčea, Zvezde i Partizana ili Olimpijakosa i Panatinaikosa, onda je ovaj milanski derbi ponosa i prestiža. A preko toga teško da može.

Toliko trofeja na jednom mjestu, u jednom gradu, na jednom stadionu - dovoljno razloga zašto su stanovnici Milana pravi srećnici što godišnje nekoliko puta mogu da prisustvuju ovakvom spektaklu.

Grad tada živi za fudbal, pobjeda voljenog tima je više od običnog trijumfa. Sportski poraz protivnika je i više nego dovoljan razlog za slavlje.

Kreće od piazze Duomo

Na dan derbija gotovo svaki navijač Milana i Intera ima isti ritual. Buđenje, navlačenje ,,uniforme’’, a onda pravac centralni trg - piazza Duomo. Godine su nebitne - kroz metroe možete vidjeti bebu od nekoliko mjeseci u kolicima od glave do pete u bojama jednog od dva kluba, kao i ,,veterana’’ derbija koji ne štedi glas da zapjeva forza Milan ili forza Inter.

Uglavnom, na piazzi Duomu se svi srijeću. Grupica momaka sa šalovima ili dresovima i Milana i Intera je česta slika, najčešći dijelovi njihove konverzacije su ,,Pato će ,,pojesti’’ Kivua’’, ,,Snajder je dovoljan da vas pobijedi’’ i slično, zatim se vraćaju u istoriju (devet trofeja Lige šampiona je adut Milanista), dok se Interovi navijači ,,bude’’ sa sintagmom ,,zero tituli’’ (nula titula) kao skretanje pažnje na savršenu prošlu sezonu pod Murinjom i u isto vrijeme posrtanje Milana.

Ipak, i dalje se to sve svodi samo na verbalna prepucavanja. Možda i zbog stidljivog prisustva policije koja sve to gleda sa odstojanja.

Po koje pivo da ,,podmaže’’ glasne žice i pjesma sa svih strana počinje.

S obzirom da je ovog puta Milan bio domaćin, imao je mnogo više navijača i na Duomu, pa je repertoar pjesama bio na njihovoj strani.

Tek po koji Interista istom melodijom, ali sa malo izmijenjenim tekstom, odgovori na oglašavanje druge strane.

(Dug) put do ,,San Sira’’

,,Nastup’’ na Duomu traje nekoliko sati, a onda se zna sljedeća stanica - ,,San Siro’’. Hiljade ljudi, uglavnom metroom, tramvajima i autobusima (taksi je prilično skup, ići pješke je skoro nemoguća misija), ide u ,,pohod’’ - i zajedno i jedni i drugi, u gužvama vagona, pjevaju svoje pjesme.

Vagon kao da će da iskoči iz šina, ali nema veze, mora se nadglasati današnji protivnik.

Nekoliko stanica i tu su - na mjestu gdje će 90 minuta biti dio spektakla.

Na tih posljednjih par stotina metara do kapija stadiona počinju gužve. Na prvi pogled se čini da svi odmah žele da uđu na tribine, ali to je samo na prvi pogled. Tu se, ustvari, dešava pravi vašar, čiji su gosti obučeni u crveno-crne i plavo-crne boje.

Na desetine velikih prikolica u kojima se pravi roštilj i prodaju pivo, voda i sokovi, pomiješane sa štandovima na kojima možete naći šalove, dresove, majice i ostalu opremu za navijanje i jednog i drugog tima, čine dekor oko jednog od najljepših i najvećih stadiona u Evropi.

Na tom ,,vašaru’’ se još jednom vidi specifičnost ovog okršaja - dok se kroz gužvu provlače navijači jednog, na nekoliko metara od njih, navijači drugog kluba im skandiraju prilično uvrjedljive pjesme.

U Podgorici (kao najbliži primjer), neki navijači su zbog samog pojavljivanja u gradu završavali u Hitnoj ili Urgentnom centru.

U Milanu ne, pjesma je jedini odgovor na pjesmu. Čak i dok se čeka u red za pljeskavicu ili sendvič.

Zona oko stadiona je ogromna, ali puna navijača koji cirkulišu u želji da im prođe vrijeme, ili što duže ostanu u reonu u kojem žele da pjesmom podignu atmosferu na što veći nivo.

Tribine kao ,,ring’’

Ulazak na tribine ,,San Sira’’ kao da u sekundi promijene mentalitet navijača Milana ili Intera. Kada jedni zapjevaju (opet uglavnom pjesme koje vrijeđaju ove na suprotnoj strani), prozvani skaču sa svojih stolica, gestikuliraju, prijete i vrijeđaju kao da su se do prije pola sata tukli, a ne samo gledali i verbalno prepucavali.

Milanovih navijača je bilo mnogo više, ali su Interovi dosta puta bili glasniji i nekako organizovaniji.

Sweet child of mine

Sve to do izlaska igrača Milana na teren (za zagrijavanje). Uz pjesmu Guns & Roses-a ,,Sweet child of mine’’ Đenaro Gatuzo je poveo svoje momke, a većina stadiona je u jednom dahu počela da navija. Naravno, izlazak Interovih fudbalera ispraćen je zvižducima.

Intoniranje himne Milana je vjerovatno ,,najsvečaniji’’ trenutak - koreografija na Curvi Sud se podiže, a ostatak tribina pjeva himnu.

Odgovor sa Curve Nord stigao je kada je sudija označio početak utakmice. Ipak, ubrzo su morali da je skinu, jer je Pato ,,zapalio’’ tribine pogotkom u prvom minutu. Tribine su bukvalno počele da se tresu od skakanja svih navijača Milana koji su bili na meču (znači nešto više od 70.000).

Kako je utakmica odmicala, imali su sve više razloga za slavlje i paljenje baklji, a u međuvremenu su i sa jedne i druge tribine na svakih par minuta isticali po neku parolu.

Sa Curve Nord su stizala prozivanja da su se sa suprotne strane prodali za ulaznice (tu je bila slika Silvija Berluskonija u zagrljaju sa navijačem sa Curve Sud), zatim je, između ostalih, nekoliko minuta visio transparent ,,copioni’’ (igra riječi, umjesto ,,campioni’’ (šampioni) - plagijatori). Sa strane navijača Milana najviše je bilo uvreda za trenera Intera Leonarda (,,Juda se prodao za 30 zlatnika’’, ,,Više nijesi dio naše istorije’’, ,,Kao trener - kukavica, kao čovjek - bitanga’’), ali i za Interiste - ,,nekada navijači za poštovanje, danas navijači za ismijevanje’’).

Uz još na desetine parola (kao neka vrsta dopisivanja na tribinama), atmosfera je s vremena na vijeme bila vatrena.

Kasanov gol za 3:0 bio je znak da Curva Nord polako počne da se prazni, a slavlje ostatka stadiona da se prenese i van tribina.

Dok se rijeka ljudi slivala niz nekoliko kula stadiona, pjesma Milansita je bila sve jača, dok se samo poneki Interov navijač oglašavao, onako iz inata.

U zoni gdje je prije meča bio ,,vašar’’ nastavila se pobjednička pjesma, a događaji su sada išli obrnutim pravcem u odnosu na ono što se dešavalo uoči derbija. Opet puna sredstva javnog prevoza, samo sada i nema puno onih u ,,plavo-crnim’’ dresovima da se oglase. Osim ako ih prijatelj, koji je Milanista, sa kojim su došli, ne natjera na to (i toga je bilo). Sirene onih koji su došli autima ili motorima ne prestaju da trube dok se masa kreće prema svojim djelovima grada.

Par sati nakon derbija više i nije bilo toliko bučno, neki su nastavili da slave u klubovima i diskotekama, neki su umorni ili tužni ostavili izlazak za neku drugu priliku.

Dan nakon derbija, komentariše se noć koja je za njima, prelistava se dnevna štampa i opet se sve vraće na ono - ,,zero tituli’’, jer sada Ineristi moraju da nađu kontra mjeru, bar do narednog ,,derbija della Madonnina’’.

Category: